Doctor of Arts
Umjetničko-znanstvena disertacija mr. Josipa Mijića autentična je i multidisciplinarna, te ispunjava kriterije i očekivanja vezana uz temu. Cilj ove disertacije je bio ukazati na ostvarivu mogućnost i potrebu ovovremenog ujedinjavanja tradicionalno-crkvenog i moderno-umjetničkog vizualiziranja; stremljenja prema Transcendentnom, prema Središtu, preko tmastog, kao obitavalištu istog. Time ova umjetničko-znanstvena disertacija emanira novi i originalni egzistencijalni i filozofski pristup prema vječnom upitu o inicijalnom početku, u neomeđenim i nepojmljivim tmastim i kozmičkim nedogledima. Naznačeni cilj ove disertacije realiziran je i osebujnim teorijskim dijelom, ali i uvjerljivim autentičnim dijelom slikarske disertacije koji je nastajao sukladno i koherentno sa sekularnom slikarskom poetikom posljednjega desetljeća njegova slikanja. Oba dijela ove disertacije uvjerljivo su kompatibilni.
Multidisciplinarnost ove umjetničko-znanstvene disertacije manifestira se sagledavanjem teme na više platformi: znanstvenoj, estetskoj, etičkoj, filozofskoj, vizualno-stvarateljskoj, religijskoj. Unatoč kompleksnosti disertacije, mr. Josip Mijić je uvjerljivo i brižno sačuvao konzistentnost u realiziranju naznačenog cilja disertacije. Temeljne vizualne i filozofske niti ovoga umjetničko-znanstvenog istraživanja jesu: tmastost (crnilo) i materija (tvarnost) kao stvarna obitavališta Transcendentnoga, Onostranog, bez koga trajanje nije cjelovito, smisleno. Ovakvim originalnim pristupom prihvaćanja Apsolutnog, kao staništa egzistencijalnosti, disertacija nam približava i sveprisutnost i neobujmljivost Onostranog, jer i tmastost i materija su, uistinu, uvijek svugdje. Dekadologija sa svojih deset sliko-objekata naprosto odzvanja moćnim zvukom tišine. Tišina i mir su glazba Transcendentnog, Apsolutnog. Tek u desetom, bijelom, sliko-objektu osjećamo glazbu trajanja jer se Transcendentni povukao, odmarao. Ali nije odmaralo trajanje i sloboda koja mu je darovana pa taj sliko-objekt, stoga, emanira bremenitošću.
Posvemašnja originalnost i naročta vrijednost ove umjetničko-znanstvene disertacije apostrofirana je autorskom vizijom kapele Genesis mr. Josipa Mijića, kao mogućeg ambijenta za njegovu slikarsku Dekadologiju. Hrabar je to i otmjen čin kreativnog ispovijedanja iskrenog vjerovanja da smo s Transcendentnim uvijek blizu.
Izneseni put umjetničko-znanstvene analize uspješno je omogućio realiziranje postavljenog cilja ove disertacije uz korištenje vlastitog vokabulara i stvarateljskih izražajnih sredstava. Disertacija je iznjedrila mogućnost daljnjih istraživanja i sagledavanja supstrata tmastog i materijalnog u vizualizaciji putova transcendencije i samoga Transcendentnog u nadolazećem vremenu. Spoznaje, znanost, stvaralaštvo, neprekidno se prožimaju i s tmastim i s materijalnim, ali tko zna granice i mjere tog kretanja i prožimanja, osim Transcendentnog?
Zbog naznačenog razložno je vjerovati da ova umjetničko-znanstvena disertacija sadrži jasnu i uvjerljivu i referentnost, originalnost, kao i izvorišnu vrijednost daljnjih, naznačenih, umjetničko-znanstvenih istraživanja.
Na temelju iznesenog ovu umjetničko-znanstvenu disertaciju ocjenjujemo izvrsnom ocjenom.
Mr. Josip Mijić rođen je 11. travnja 1975. godine u Travniku. Godine 2002. diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu u klasi prof. Ante Kajinića, a 2005. završio je poslijediplomski studij Ars sacra pod mentorstvom istog profesora i stekao zvanje magistra Ars Sacra. Od 2003. do 2012. godine bio je viši asistent na kolegiju Teorija prostora, od 2003. viši je asistent na kolegiju Kompjutorska grafika, od 2013. na kolegiju Mali akt, koji se izvodi na četvrtoj godini, i od 2014. godine na kolegiju Mali akt, koji se izvodi na trećoj godini na ALU na Širokom Brijegu.
Godine 2007. bio je član žirija na 28. međunarodnom natječaju u mini-otisku u Cadaquesu (Španjolska). Po pozivu je sudjelovao na međunarodnom likovnom projektu The Same Wind the Same Rain održanom u Chiang Maiu (Tajland) 2012. godine. Boravio je u Cite internationale des arts u Parizu u ime ULUBiH-a 2013. godine. Bio je član organizacijskog tima međunarodnog projekta Bomb Gallery, održanog u Mostaru 2014. godine.
Izlagao je na 20 samostalnih i oko 100 skupnih izložbi. Autor je dvaju vitraja u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo u Trebižatu pokraj Čapljine, šest vitraja u crkvi sv. Ilije u Masnoj Luci na Risovcu, pet vitraja u crkvi sv. Franje Asiškog u Čapljini, vitraja u kapeli sv. Franje u Gornjem Vukšiću i triju postaja Križnog puta u crkvi navještenja Gospodinova u Širokom Brijegu.
Član je više umjetničkih udruga u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj.
Na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru od akademske 2010./11. godine započinje izradu doktorske disertacije iz područja umjetnosti, polja likovnih umjetnosti, grane slikarstva, s temom Tmasto i materijalno u vizualizaciji transcendentnog u sakralnom slikarstvu, pod mentorstvom prof. Ante Kajinića.
Disertacija mr. Silve Radić cjelovita je, originalna i zadovoljava sve postavljene kriterije. Cilj je disertacije bio analizirati simboliku crteža kroz povijest, obraditi njezinu ulogu u suvremenom sakralnom slikarstvu i doći do vlastita doprinosa u razvitku suvremenoga sakralnoga simboličkog crteža. On je postignut kroz teorijski dio i kroz slikarski ciklus koji se razvijao tijekom izrade disertacije.
Obrađena je tema zanimljiva i aktualna, a disertacija predstavlja originalan, ne samo umjetnički, nego i znanstvenii pristup u analizi simbolike crteža i njezine uloge u suvremenom sakralnom slikarstvu. Osim izvornoga doprinosa u praktičnom i teorijskom dijelu, disertacija sadrži i simbolički doprinos. Realiziran je vlastiti osobni znak, signum, gdje se primjenjuje organizirana likovna kvaliteta utemeljena na zakonima stvaralačke prakse i kreativnosti. Ovaj je simbol suvremeni događaj u vremenu i prostoru.
Originalni je doprinos rada takoĎer predstavljen kroz vlastitu raščlambu simbolike crteža i uspostavljen je evidentan znanstveno-teorijski i praktični (slikarski) prilog. Vlastiti je doprinos prepoznatljiv i po originalnom pristupu temi, odnosno realizaciji početne hipoteze u teorijskom i praktičnom dijelu rada. IzgraĎena je i razvijena vlastita simbolika koja donosi novo značenje nadograĎeno na prethodno usvojene simbole. Izdvaja se po zasebnom, individualnom pristupu, kako u kreiranju vlastitoga slikarskog ciklusa, tako i pri analizi i zaključcima u teorijskom dijelu rada. Disertacija omogućuje nastavak istraživanja što je istaknuto u završnom poglavlju u smjernicama i preporukama za daljnja teorijska i umjetnička istraživanja.
Na temelju naznačenoga, disertaciju ocjenjujemo izvrsnom ocjenom.
Mr. Silva Radić rođena je 4. studenoga 1975. godine u Makarskoj. Osnovnu i srednju školu završila je u rodnom gradu. Akademiju likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru sa sjedištem na Širokom Brijegu pohaĎala je od 1997. do 2002. godine. Diplomirala je na slikarskom odjelu u klasi prof. Ante Kajinića. Tijekom studija stručno se usavršavala na Ecole Nationale Superieure d'Arts u Lorientu, u Francuskoj.
Godine 2005. završila je poslijediplomski studij slikarstva Ars sacra na Akademiji likovnih umjetnosti na Širokome Brijegu kod mentora prof. Ante Kajinića i pročelnika studija prof. Vasilija Josipa Jordana čime je stekla zvanje magistrice Ars sacra.
Asistentica je na kolegijima slikarske i grafičke tehnologije na diplomskom studiju i zidne slikarske tehnike na poslijediplomskom doktorskom studiju na širokobriješkoj Akademiji od 2006. godine.
Izlagala je na petnaest samostalnih i oko šezdeset skupnih izložaba. Autorica je vitraja Kraljica Katarina Kosača u Trebižatu pokraj Čapljine, šest vitraja u Crkvi sv. Ilije u Masnoj Luci na Blidinju, triju postaja križnoga puta u Crkvi navještenja Gospodinova na Širokom Bijegu, mozaika Blažena Djevica u Ilićima kod Mostara i koautorica glazbeno-likovne mape Misa u izdanju širokobriješke Matice hrvatske. Objavila je nekoliko stručnih članaka u časopisima za umjetnost, kulturu i znanost. Članica je ULUBiH-a i HULU-a Split.
Na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru od akademske 2010./11. godine započinje izradu doktorske disertacije iz područja umjetnosti, polja likovnih umjetnosti, grane slikarstva, s temom Simbolika crteža i njezina uloga u suvremenom sakralnom slikarstvu pod mentorstvom prof. Antuna Borisa Švaljeka.
ObraĎena tema je uvijek aktualna, a sama disertacija predstavlja originalan umjetnički i teorijski pristup u analizi likovnih izričaja utemeljenih na deformaciji oblika i ekspresiji s regresijom u infantilne prikazivačke načine. Kroz recentni ciklus slikocrteža i digitalnih slika realiziran je vlastiti doprinos temi kao suvremeni stvaralački i kreativni dogaĎaj. To naglašava simboličnu vrijednost disertacije jer ona svjedoči ponovnom stvaranju već stvorene slike kao težnje suvremenog čovjeka da kontinuirano i beskrajno crpi svjetove iz samoga sebe i drži ih otvorenima u vremenu i prostoru.
Originalnosti rada dodatno pridonosi izvršena vlastita analiza ekspresivnog likovnog izraza utemeljena na deformaciji oblika i infantilnoj regresiji. Uspostavljen je evidentan teorijski i praktični (slikarski) prilog. Vlastiti je doprinos prepoznatljiv i po pristupu temi, odnosno realizaciji početne hipoteze u teorijskom i u praktičnom dijelu rada. IzgraĎen je i razvijen vlastiti ikonički i indeksni sustav znakova kao osobna simbolika u suvremenom slikarstvu. Ona donosi novo značenje koje se nadograĎuje na već ranije analizirane i usvojene simboličke vrijednosti, a istovremeno postaje podlogom za nastavak istraživanja u ovome polju što je konkretno istaknuto u završnom poglavlju u smjernicama i preporukama za daljnja teorijska i umjetnička istraživanja.
Na temelju naznačenoga, disertaciju ocjenjujemo izvrsnom ocjenom.
Mr. Dragana Nuić-Vučković roĎena je 13. ožujka 1965. godine u Ljubuškom. Osnovnu i srednju školu završila je u Metkoviću. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirala je 1991. godine na nastavničkom odjelu – smjer slikarstvo, u klasi prof. Eugena Kokota i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu.
Godine 2010. završila je poslijediplomski studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu kod mentora prof. Nusreta Pašića. Magistrirala je s temom Infantilni likovni izraz i moć nesvjesnog u slikarstvu kod mentora prof. dr. sc. Sadudina Musabegovića, te stekla zvanje magistrice slikarstva.
Od 1999. godine bila je predavačica na kolegiju metodike, a od 2011. godine docentica je na kolegijima metodike i povijesti umjetnosti na diplomskom studiju na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru.
Izlagala je na trideset osam samostalnih i sudjelovala na preko dvije stotine skupnih selektivnih i pozivnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnica je više strukovnih nagrada za crtež i slikarstvo u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji. Uvrštena je u kolekciju Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Objavila je nekoliko stručnih članaka u časopisima za umjetnost, kulturu i znanost, te više predgovora u katalozima likovnih izložbi. Članica je ULUBiH-a, HULU-a Split i ULU En Face.
Na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru od akademske 2012./13. godine započinje izradu doktorske disertacije iz područja umjetnosti, polja likovnih umjetnosti, grane slikarstva, s temom Deformacija oblika i infantilna regresija u funkciji slikarske ekspresije pod mentorstvom prof. Josipa Alebića.
Sažetak: U disertaciji je predstavljen jedan novi pristup k neoponašajućem prikazivanju stvarnosti u slikarstvu, posebno ekspresivnom koje se zasniva na deformaciji oblika i infantilnoj regresiji. Istraživački rad započeo je analizom najranijih prikazivačkih načina kako bi se došlo do slikarskih izričaja u XX. stoljeću. Njihova se ekspresija zasniva na deformaciji i infantilnoj regresiji po uzoru na djela primitivnih kultura i dječjeg likovnog stvaralaštva. Analizirani su i objašnjeni razlozi regresije u infantilne dječje svjetove pojedinih umjetnika i skupina moderne umjetnosti. Time je potvrĎeno kako nema jedne nepromjenjive estetike likovnog djela i kako nijedan prikazivački način nije bolji ili lošiji od onoga kojeg nameće jedno društvo ili kultura. Istraživački je rad na kraju disertacije metodom sinteze potkrijepljen vlastitim iskustvom i ekspresivnim likovnim izrazom utemeljenim na deformaciji oblika i infantilnoj regresiji.
Abstract: In this dissertation a new approach is introduced to non-imitating representation of realism in painting, especially the expressive one, which is based on deformation of form and infantile regression. The research was started by analyzing the earliest manners of expressing in order to come to painting expressions of XX century. This expression is based on deformation and infantile regression using works of primitive cultures and infantile art creativity as a model. The reasons of regression of infantile child's worlds of individual artists and groups of modern art were analyzed and explained as well. This is a proof that there is no unchanged aesthetic quality of art work and non-represented method which is better or worse than the one which is imposed by a particular society or culture. This very research work is proved by personal experience, on the end, and with suggestive art expression based on deformation of form and infantile regression.
Povjerenstvo za obranu disertacije
izv. prof. Antun Boris Švaljek, predsjednik
Akademija likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru
red. prof. Josip Alebić, član (mentor)
Akademija likovnih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu
doc. dr. art. Silva Radić, članica
Akademija likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru
Disertacija sadrži
187 stranica teksta
99 slika i crteža
80 navoda literature
18 slikovnih priloga