IZVADAK IZ OCJENE POVJERENSTVA

Disertacija mr. Silve Radić cjelovita je, originalna i zadovoljava sve postavljene kriterije. Cilj je disertacije bio analizirati simboliku crteža kroz povijest, obraditi njezinu ulogu u suvremenom sakralnom slikarstvu i doći do vlastita doprinosa u razvitku suvremenoga sakralnoga simboličkog crteža. On je postignut kroz teorijski dio i kroz slikarski ciklus koji se razvijao tijekom izrade disertacije.

Obrađena je tema zanimljiva i aktualna, a disertacija predstavlja originalan, ne samo umjetnički, nego i znanstvenii pristup u analizi simbolike crteža i njezine uloge u suvremenom sakralnom slikarstvu. Osim izvornoga doprinosa u praktičnom i teorijskom dijelu, disertacija sadrži i simbolički doprinos. Realiziran je vlastiti osobni znak, signum, gdje se primjenjuje organizirana likovna kvaliteta utemeljena na zakonima stvaralačke prakse i kreativnosti. Ovaj je simbol suvremeni događaj u vremenu i prostoru.

Originalni je doprinos rada takoĎer predstavljen kroz vlastitu raščlambu simbolike crteža i uspostavljen je evidentan znanstveno-teorijski i praktični (slikarski) prilog. Vlastiti je doprinos prepoznatljiv i po originalnom pristupu temi, odnosno realizaciji početne hipoteze u teorijskom i praktičnom dijelu rada. IzgraĎena je i razvijena vlastita simbolika koja donosi novo značenje nadograĎeno na prethodno usvojene simbole. Izdvaja se po zasebnom, individualnom pristupu, kako u kreiranju vlastitoga slikarskog ciklusa, tako i pri analizi i zaključcima u teorijskom dijelu rada. Disertacija omogućuje nastavak istraživanja što je istaknuto u završnom poglavlju u smjernicama i preporukama za daljnja teorijska i umjetnička istraživanja.

Na temelju naznačenoga, disertaciju ocjenjujemo izvrsnom ocjenom.

Mr. Silva Radić rođena je 4. studenoga 1975. godine u Makarskoj. Osnovnu i srednju školu završila je u rodnom gradu. Akademiju likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru sa sjedištem na Širokom Brijegu pohaĎala je od 1997. do 2002. godine. Diplomirala je na slikarskom odjelu u klasi prof. Ante Kajinića. Tijekom studija stručno se usavršavala na Ecole Nationale Superieure d’Arts u Lorientu, u Francuskoj.

Godine 2005. završila je poslijediplomski studij slikarstva Ars sacra na Akademiji likovnih umjetnosti na Širokome Brijegu kod mentora prof. Ante Kajinića i pročelnika studija prof. Vasilija Josipa Jordana čime je stekla zvanje magistrice Ars sacra.

Asistentica je na kolegijima slikarske i grafičke tehnologije na diplomskom studiju i zidne slikarske tehnike na poslijediplomskom doktorskom studiju na širokobriješkoj Akademiji od 2006. godine.

Izlagala je na petnaest samostalnih i oko šezdeset skupnih izložaba. Autorica je vitraja Kraljica Katarina Kosača u Trebižatu pokraj Čapljine, šest vitraja u Crkvi sv. Ilije u Masnoj Luci na Blidinju, triju postaja križnoga puta u Crkvi navještenja Gospodinova na Širokom Bijegu, mozaika Blažena Djevica u Ilićima kod Mostara i koautorica glazbeno-likovne mape Misa u izdanju širokobriješke Matice hrvatske. Objavila je nekoliko stručnih članaka u časopisima za umjetnost, kulturu i znanost. Članica je ULUBiH-a i HULU-a Split.

Na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru od akademske 2010./11. godine započinje izradu doktorske disertacije iz područja umjetnosti, polja likovnih umjetnosti, grane slikarstva, s temom Simbolika crteža i njezina uloga u suvremenom sakralnom slikarstvu pod mentorstvom prof. Antuna Borisa Švaljeka.

SAŽETAK: U disertaciji je predstavljen jedan novi pristup u analizi simbolike crteža. Istraživački je rad započeo od povijesne osnove, metodološki se razvijao i sužavao prema sakralnoj umjetnosti, a zatim se usmjerio na suvremeno sakralno slikarstvo. Vrhunac i konkretizacija cjelokupnoga istraživanja realizirali su se u završnom teorijskom poglavlju, odnosno u završnim slikama ciklusa, što je predstavljao originalan teorijski i slikarski doprinos u analiziranoj temi. Vlastita hipoteza i cjelovit umjetničko-znanstveni doprinos ne moraju se globalno prihvatiti, ali mogu biti prepoznatljivi u budućnosti. Vlastita simbolika stvara novo značenje za prethodno usvojene simbole kao novonastali pečat s jedne strane ili se s druge strane izdvaja po zasebnom, individualnom pristupu u kojem autor osobno svjedoči stvaranju simbola. Na sličan će način netko analizirati i definirati njezinu vrijednost kao što se danas analiziraju i definiraju vrijednosti i značenja postojećih simbolika. Tijekom dvogodišnjega rada usporedno nastaje slikarski ciklus u kojem se realizira vlastita simbolika crteža. Kroz njezinu je analizu usredotočen cjelokupan doprinos kao srž samoga rada. Uz vlastitu simboliku priložen je i vlastiti signum u čijem se kreiranju primjenjuje organizirana likovna kvaliteta utemeljena na zakonima stvaralačke prakse, kreativnosti, osobnih doživljaja i emocija. Ovaj simbol vizualno predstavlja suvremeni dogaĎaj u vremenu i prostoru. Konačno, kao slobodan stvaralački i dinamičan izraz, predstavlja suvremenu ikonografiju. Izvorni vlastiti doprinos očituje se u teorijskom i praktičnom dijelu disertacije, a ujedno u budućnosti omogućuje nastavak kontinuiteta u daljnjem istraživačkom radu.

ABSTRACT: This thesis and art work present a new approach in analysis of symbolics of drawing. The research work starts from the historical basis, develops in methodological terms and narrows toward the sacral arts, and then focuses on the contemporary sacral painting. The peak and concretization of the entire research are realized in the final theoretical chapter, or final paintings of the cycle, which represented the original theoretical and painting contribution in the analyzed topic. One’s own hypothesis and complete artistic and scientific contribution do not need to be globally accepted, but can be identifiable in the future. Personal symbolics creates a new meaning for previously adopted symbols as a newly appearing seal on the one hand or on the other hand it stands out by separate, individual approach in which the author personally witnesses creation of a symbol. Someone will analyze and define its value in a similar way as values and meanings of existing symbolics are analyzed and defined today. During the two-year work, a painting cycle, in which one’s own symbolics of drawings is realized, emerges in parallel. The entire contribution as the core of the work itself is concentrated through its analysis. Attached along with personal symbolics is a personal signum, the designing of which applies organized artistic quality based on laws of creative practice, creativeness, personal sensations and emotions. This symbol visually represents a modern event in time and space. Finally, as a free creative and dynamic expression, it represents modern iconography. Original contribution is manifested in the theoretical and practical part, and at the same time it allows extending of continuity in further research work in the future.

POVJERENSTVO ZA OBRANU DISERTACIJE
prof. Stjepan Skoko, predsjednik Akademija likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru
prof. Antun Boris Švaljek, član (mentor) Akademija likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru
prof. Igor Rončević, član Akademija likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu

DISERTACIJA SADRŽI
172 stranice teksta
97 slika i crteža
81 navod literature

15 slikovnih priloga.

IZVADAK IZ OCJENE POVJERENSTVA

Disertacija kandidatkinje mr. Dragane Nuić-Vučković originalan je umjetničko-znanstveni rad koji zadovoljava sve postavljene kriterije. Početni cilj disertacije bila je analiza razvoja likovnih izričaja pretpovijesnog slikarstva i tzv. primitivnih kultura koji se zasnivaju na apstrahiranju i nemimetičkom načinu prikazivanja s naglaskom na deformaciju oblika i ekspresiju, kako bi se obradile pojave u modernom slikarstvu. To je bila osnova za realiziranje krajnjeg cilja koji je postignut kroz teorijski i slikarski ciklus razvijan tijekom izrade disertacije.

ObraĎena tema je uvijek aktualna, a sama disertacija predstavlja originalan umjetnički i teorijski pristup u analizi likovnih izričaja utemeljenih na deformaciji oblika i ekspresiji s regresijom u infantilne prikazivačke načine. Kroz recentni ciklus slikocrteža i digitalnih slika realiziran je vlastiti doprinos temi kao suvremeni stvaralački i kreativni dogaĎaj. To naglašava simboličnu vrijednost disertacije jer ona svjedoči ponovnom stvaranju već stvorene slike kao težnje suvremenog čovjeka da kontinuirano i beskrajno crpi svjetove iz samoga sebe i drži ih otvorenima u vremenu i prostoru.

Originalnosti rada dodatno pridonosi izvršena vlastita analiza ekspresivnog likovnog izraza utemeljena na deformaciji oblika i infantilnoj regresiji. Uspostavljen je evidentan teorijski i praktični (slikarski) prilog. Vlastiti je doprinos prepoznatljiv i po pristupu temi, odnosno realizaciji početne hipoteze u teorijskom i u praktičnom dijelu rada. IzgraĎen je i razvijen vlastiti ikonički i indeksni sustav znakova kao osobna simbolika u suvremenom slikarstvu. Ona donosi novo značenje koje se nadograĎuje na već ranije analizirane i usvojene simboličke vrijednosti, a istovremeno postaje podlogom za nastavak istraživanja u ovome polju što je konkretno istaknuto u završnom poglavlju u smjernicama i preporukama za daljnja teorijska i umjetnička istraživanja.

Na temelju naznačenoga, disertaciju ocjenjujemo izvrsnom ocjenom.

Mr. Dragana Nuić-Vučković roĎena je 13. ožujka 1965. godine u Ljubuškom. Osnovnu i srednju školu završila je u Metkoviću. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirala je 1991. godine na nastavničkom odjelu – smjer slikarstvo, u klasi prof. Eugena Kokota i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu.

Godine 2010. završila je poslijediplomski studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu kod mentora prof. Nusreta Pašića. Magistrirala je s temom Infantilni likovni izraz i moć nesvjesnog u slikarstvu kod mentora prof. dr. sc. Sadudina Musabegovića, te stekla zvanje magistrice slikarstva.

Od 1999. godine bila je predavačica na kolegiju metodike, a od 2011. godine docentica je na kolegijima metodike i povijesti umjetnosti na diplomskom studiju na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru.

Izlagala je na trideset osam samostalnih i sudjelovala na preko dvije stotine skupnih selektivnih i pozivnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnica je više strukovnih nagrada za crtež i slikarstvo u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji. Uvrštena je u kolekciju Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Objavila je nekoliko stručnih članaka u časopisima za umjetnost, kulturu i znanost, te više predgovora u katalozima likovnih izložbi. Članica je ULUBiH-a, HULU-a Split i ULU En Face.

Na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru od akademske 2012./13. godine započinje izradu doktorske disertacije iz područja umjetnosti, polja likovnih umjetnosti, grane slikarstva, s temom Deformacija oblika i infantilna regresija u funkciji slikarske ekspresije pod mentorstvom prof. Josipa Alebića.

SAŽETAK: U disertaciji je predstavljen jedan novi pristup k neoponašajućem prikazivanju stvarnosti u slikarstvu, posebno ekspresivnom koje se zasniva na deformaciji oblika i infantilnoj regresiji. Istraživački rad započeo je analizom najranijih prikazivačkih načina kako bi se došlo do slikarskih izričaja u XX. stoljeću. Njihova se ekspresija zasniva na deformaciji i infantilnoj regresiji po uzoru na djela primitivnih kultura i dječjeg likovnog stvaralaštva. Analizirani su i objašnjeni razlozi regresije u infantilne dječje svjetove pojedinih umjetnika i skupina moderne umjetnosti. Time je potvrĎeno kako nema jedne nepromjenjive estetike likovnog djela i kako nijedan prikazivački način nije bolji ili lošiji od onoga kojeg nameće jedno društvo ili kultura. Istraživački je rad na kraju disertacije metodom sinteze potkrijepljen vlastitim iskustvom i ekspresivnim likovnim izrazom utemeljenim na deformaciji oblika i infantilnoj regresiji.

ABSTRACT: In this dissertation a new approach is introduced to non-imitating representation of realism in painting, especially the expressive one, which is based on deformation of form and infantile regression. The research was started by analyzing the earliest manners of expressing in order to come to painting expressions of XX century. This expression is based on deformation and infantile regression using works of primitive cultures and infantile art creativity as a model. The reasons of regression of infantile child’s worlds of individual artists and groups of modern art were analyzed and explained as well. This is a proof that there is no unchanged aesthetic quality of art work and non-represented method which is better or worse than the one which is imposed by a particular society or culture. This very research work is proved by personal experience, on the end, and with suggestive art expression based on deformation of form and infantile regression.

POVJERENSTVO ZA OBRANU DISERTACIJE
izv. prof. Antun Boris Švaljek, predsjednik Akademija likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru
red. prof. Josip Alebić, član (mentor) Akademija likovnih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu
doc. dr. art. Silva Radić, članica Akademija likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru

DISERTACIJA SADRŽI
187 stranica teksta
99 slika i crteža
80 navoda literature
18 slikovnih priloga

IZVADAK IZ OCJENE POVJERENSTVA

Umjetničko-znanstvena disertacija mr. Iris Lobaš Kukavičić autohtona je u području umjetnosti i ispunjava kriterije i očekivanja vezana uz temu. Cilj ove disertacije je bio prezentirati bogati i neponovljivi sakralni slikarski opus Iva Dulčića, argumentirati kompatibilnost s njegovim sekularnim slikarskim opusom i stvarateljsku oniričnost oba dijela opusa, te decidno utemeljiti uvjerenje o ostvarivosti molitvenog slikanja kroz ovu umjetnost. Time ova umjetničko-znanstvena disertacija, baca novo i originalno svjetlo na emanacijsku odliku Dulčićeve sakralne, i ukupne, umjetnosti i daje novi prilog hrvatskoj suvremenoj umjetničkoj historiografiji. Naznačeni cilj disertacije je realiziran i kroz teorijski dio, ali i kroz autentični slikarski dio disertacije nastao i razvijan tijekom izrade cijele disertacije, a osobito njegov sakralni dio, koji su kompatibilni sa bitnim supstratom teorijskog dijela rada.

Tema ove umjetničko-znanstvene disertacije je aktualna i do sada nije cjelovito obrađivana, pa je izrada disertacije zahtijevala, uz prikupljanje literature i izvora, i detaljno terensko istraživanje u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, koje je bilo otežano zbog posljedica Domovinskog rata.

Originalni doprinos disertacije je u rasvjetljavanju i detaljnom potvrđivanju ostvarivosti empirijskog iskušavanja onostranosti, kroz molitvu stvaranjem. Takvo sagledavanje Dulčićeve sakralne umjetnosti do sada nije iznošeno i naglašavano. Iznesena bit disertacije ostvarena kroz emanacijsku ravan umjetnosti je originalna i potvrđena teorijski i praktično, kroz vlastiti sakralni ciklus analizom dubokih kontemplativnih kolorističkih zvukova kod Dulčića i visokih u vlastitom sakralnom ciklusu, analizom simplificiranog i stiliziranog crteža u Dulčićevom i u vlastitom sakralnom slikarskom djelu i napokon, analizom naglašene kompozicijske oportunosti. Izneseni put umjetničko-znanstvene analize uspješno je omogućio realiziranje postavljenog cilja ove disertacije, uz korištenje vlastitog vokabulara i stvarateljskih izražajnih sredstava. Jednako tako, disertacija je iznjedrila mogućnost daljnjih istraživanja i sagledavanja supstrata umjetnosti kroz sakralnost umjetničkog čina i ukupne umjetnosti. Zbog naznačenog razložno je vjerovati i očekivati da ova umjetničko-znanstvena disertacija sadrži evidentnu i uvjerljivu referentnost i originalnost kao i izvorišnu vrijednost daljnjih umjetničko-znanstvenih istraživanja.

Na temelju iznesenog , ovu umjetničko-znanstvenu disertaciju ocjenjujemo izvrsnom ocjenom.

Mr. Iris Lobaš Kukavičić rođena je 19. lipnja 1976. u Dubrovniku, gdje je završila osnovnu školu i opću gimnaziju. Godine 1995. upisuje Akademiju likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, nastavnički odjel, gdje je diplomirala 2001. u klasi prof. Mira Vuca. Od 2005. godine zaposlena je na Sveučilištu u Dubrovniku, na Odjelu za umjetnost i restauraciju, kao asistentica na kolegijima Crtanje i Reljef. Godine 2006. upisuje poslijediplomski studij Ars sacra na Akademiji likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru kod mentora prof. Anta Kajinića, gdje je magistrirala 2008. godine i stekla zvanje magistrice Ars sacra.

Sudjelovala je na velikom broju samostalnih i skupnih izložaba u zemlji i inozemstvu. Autorica je tri javne skulpture: Plesačica, jezero Jarun, Zagreb, 2001.; Grupa skulptura, okruženje tvornice Hartmann-Bilokalnik, Koprivnica, 2002. i Sjedeća figura, predvorje upravne zgrade tvrtke Hartmann, Kopenhagen, 2014. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 2003. godine.

Na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru od akademske 2010./11. godine započinje izradu doktorske disertacije iz područja umjetnosti, polja likovnih umjetnosti, grane slikarstva, s temom Sakralno slikarstvo Iva Dulčića pod mentorstvom red. prof. Anta Kajinića.

SAŽETAK: Disertacija se bavi likom i djelom dubrovačkog slikara Iva Dulčića, s naglaskom na sakralni dio opusa, kojemu se slikar okreće u vrijeme punog stvaralačkog zanosa. Godina 1959. smatra se prekretnicom u poimanju nacionalne sakralne umjetnost zaslugom Iva Dulčića, koji je u crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu naslikao monumentalnu fresku Krist Kralj i time postao prvi i najistaknutiji predstavnik suvremenoga sakralnog vizualnog izraza. Nizale su se brojne freske, mozaici i vitraji unutar sakralnih prostora na području Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Italije, Njemačke i Hrvatske. Budući je stvarao u vremenu nesklonu Crkvi, njegova djela vrhunske likovne vrijednosti ostaju u sjeni vladajućega komunističkog režima, koji nije prihvaćao govor Neba i emanirajuće dimenzije nabožnoga, koja je dominantna odrednica Dulčićeva opusa. Disertacija obuhvaća golemi Dulčićev sakralni opus, analizu pojedinačnih djela smještenih u sakralne prostore i dio sakralnih slika u muzejskim prostorima. Nadalje, analizira valentnost Dulčićeva sakralnog opusa s autoričinim vlastitim sakralnim stvaralaštvom, ostvarenim u okviru ovog umjetničkog i znanstvenoga istraživačkog rada. Originalni doprinos disertacije je u rasvjetljavanju i potvrđivanju mogućnosti empirijskog iskušavanja sakralnosti, kroz molitvu slikanjem, što potvrđuje snažni emanacijski supstrat ponuđenih djela.

ABSTRACT: The dissertation examines the work and character of the Dubrovnik painter Ivo Dulčić focusing on the sacral opus which he turned to in the full swing of his creative enthusiasm. Thanks to Ivo Dulčić the year 1959 is considered the turning point in understanding national sacral art; he painted a monumental fresco of Christ the King in the Church of Our Lady of Health in Split what made him the first and the most prominent representative of the modern sacral visual expression. Inside many sacral edifices in Bosnia and Herzegovina, Montenegro, Italy, Germany and Croatia there are numerous frescos, mosaics and stained-glass windows painted by the famous painter. As he lived and worked in times unfavourable for the Church, his paintings, of supreme artistic value, remained in the shadow of the ruling communist regime which refused to recognize celestial and emanating dimension of the Divine which was a dominant guideline in Dulčić opus. This dissertation encompasses enormous sacral opus of the painter, analysis of his individual works placed in sacral spaces as well certain sacral paintings displayed in museums. Furthermore, it analyses the valence of Dulčić sacral opus with the author’s own sacral artistic creation achieved within this artistic and scientific research project. Originality of this dissertation is in enlightening and confirming the ability of empirical questioning of sacredness by painting through praying which also confirms the strong emanation substrate of the artistic works.

POVJERENSTVO ZA OCJENU DISERTACIJE:
red. prof. Ivica Šiško, predsjednik
red. prof. Anto Kajinić, član (mentor)
red. prof. dr. sc. Antun Karaman, član

POVJERENSTVO ZA OBRANU:
izv. prof. Antun Boris Švaljek, predsjednik Akademija likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru
red. prof. Anto Kajinić, član (mentor) Sveučilište u Dubrovniku
red. prof. dr. sc. Antun Karaman, član Sveučilište u Dubrovniku, Sveučilište u Mostaru

RAD SADRŽAVA:
147 stranica teksta
53 slike
61 navod literature
10 slikovnih priloga

IZVADAK IZ OCJENE POVJERENSTVA

Umjetničko-znanstvena disertacija mr. Josipa Mijića autentična je i multidisciplinarna, te ispunjava kriterije i očekivanja vezana uz temu. Cilj ove disertacije je bio ukazati na ostvarivu mogućnost i potrebu ovovremenog ujedinjavanja tradicionalno-crkvenog i moderno-umjetničkog vizualiziranja; stremljenja prema Transcendentnom, prema Središtu, preko tmastog, kao obitavalištu istog. Time ova umjetničko-znanstvena disertacija emanira novi i originalni egzistencijalni i filozofski pristup prema vječnom upitu o inicijalnom početku, u neomeđenim i nepojmljivim tmastim i kozmičkim nedogledima. Naznačeni cilj ove disertacije realiziran je i osebujnim teorijskim dijelom, ali i uvjerljivim autentičnim dijelom slikarske disertacije koji je nastajao sukladno i koherentno sa sekularnom slikarskom poetikom posljednjega desetljeća njegova slikanja. Oba dijela ove disertacije uvjerljivo su kompatibilni.

Multidisciplinarnost ove umjetničko-znanstvene disertacije manifestira se sagledavanjem teme na više platformi: znanstvenoj, estetskoj, etičkoj, filozofskoj, vizualno-stvarateljskoj, religijskoj. Unatoč kompleksnosti disertacije, mr. Josip Mijić je uvjerljivo i brižno sačuvao konzistentnost u realiziranju naznačenog cilja disertacije. Temeljne vizualne i filozofske niti ovoga umjetničko-znanstvenog istraživanja jesu: tmastost (crnilo) i materija (tvarnost) kao stvarna obitavališta Transcendentnoga, Onostranog, bez koga trajanje nije cjelovito, smisleno. Ovakvim originalnim pristupom prihvaćanja Apsolutnog, kao staništa egzistencijalnosti, disertacija nam približava i sveprisutnost i neobujmljivost Onostranog, jer i tmastost i materija su, uistinu, uvijek svugdje. Dekadologija sa svojih deset sliko-objekata naprosto odzvanja moćnim zvukom tišine. Tišina i mir su glazba Transcendentnog, Apsolutnog. Tek u desetom, bijelom, sliko-objektu osjećamo glazbu trajanja jer se Transcendentni povukao, odmarao. Ali nije odmaralo trajanje i sloboda koja mu je darovana pa taj sliko-objekt, stoga, emanira bremenitošću.

Posvemašnja originalnost i naročta vrijednost ove umjetničko-znanstvene disertacije apostrofirana je autorskom vizijom kapele Genesis mr. Josipa Mijića, kao mogućeg ambijenta za njegovu slikarsku Dekadologiju. Hrabar je to i otmjen čin kreativnog ispovijedanja iskrenog vjerovanja da smo s Transcendentnim uvijek blizu.

Izneseni put umjetničko-znanstvene analize uspješno je omogućio realiziranje postavljenog cilja ove disertacije uz korištenje vlastitog vokabulara i stvarateljskih izražajnih sredstava. Disertacija je iznjedrila mogućnost daljnjih istraživanja i sagledavanja supstrata tmastog i materijalnog u vizualizaciji putova transcendencije i samoga Transcendentnog u nadolazećem vremenu. Spoznaje, znanost, stvaralaštvo, neprekidno se prožimaju i s tmastim i s materijalnim, ali tko zna granice i mjere tog kretanja i prožimanja, osim Transcendentnog?

Zbog naznačenog razložno je vjerovati da ova umjetničko-znanstvena disertacija sadrži jasnu i uvjerljivu i referentnost, originalnost, kao i izvorišnu vrijednost daljnjih, naznačenih, umjetničko-znanstvenih istraživanja.

Na temelju iznesenog ovu umjetničko-znanstvenu disertaciju ocjenjujemo izvrsnom ocjenom.

Mr. Josip Mijić rođen je 11. travnja 1975. godine u Travniku. Godine 2002. diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu u klasi prof. Ante Kajinića, a 2005. završio je poslijediplomski studij Ars sacra pod mentorstvom istog profesora i stekao zvanje magistra Ars Sacra. Od 2003. do 2012. godine bio je viši asistent na kolegiju Teorija prostora, od 2003. viši je asistent na kolegiju Kompjutorska grafika, od 2013. na kolegiju Mali akt, koji se izvodi na četvrtoj godini, i od 2014. godine na kolegiju Mali akt, koji se izvodi na trećoj godini na ALU na Širokom Brijegu.

Godine 2007. bio je član žirija na 28. međunarodnom natječaju u mini-otisku u Cadaquesu (Španjolska). Po pozivu je sudjelovao na međunarodnom likovnom projektu The Same Wind the Same Rain održanom u Chiang Maiu (Tajland) 2012. godine. Boravio je u Cite internationale des arts u Parizu u ime ULUBiH-a 2013. godine. Bio je član organizacijskog tima međunarodnog projekta Bomb Gallery, održanog u Mostaru 2014. godine.

Izlagao je na 20 samostalnih i oko 100 skupnih izložbi. Autor je dvaju vitraja u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo u Trebižatu pokraj Čapljine, šest vitraja u crkvi sv. Ilije u Masnoj Luci na Risovcu, pet vitraja u crkvi sv. Franje Asiškog u Čapljini, vitraja u kapeli sv. Franje u Gornjem Vukšiću i triju postaja Križnog puta u crkvi navještenja Gospodinova u Širokom Brijegu.

Član je više umjetničkih udruga u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj.

Na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru od akademske 2010./11. godine započinje izradu doktorske disertacije iz područja umjetnosti, polja likovnih umjetnosti, grane slikarstva, s temom Tmasto i materijalno u vizualizaciji transcendentnog u sakralnom slikarstvu, pod mentorstvom prof. Ante Kajinića.



SAŽETAK: Disertacija istražuje problematiku vizualiziranja transcendentnog u sakralnom slikarstvu putem dvaju vizualnih elemenata, tmastog i materijalnog. Istraživački je rad krenuo od analize vizualnog opažanja materijalnoga svijeta i tmastog u njemu te preko poglavlja koja objašnjavaju ključne pojmove disertacije – tmasto i materijalno – metodološki se razvijao i usmjeravao (sužavao) prema završnom poglavlju koje jasno predočuje svrhu i cilj istraživanja. Ujedinjavanjem tradicionalno- crkvenog i moderno-umjetničkog otvoreno je novo poglavlje u umjetnosti. Mistična, transcendirajuća tama i materija u sliko-objektima Dekadologije koji vizualiziraju biblijsko stvaranje svijeta, te kapela Genesis, ukazuju na činjenicu da materijalni svijet sam po sebi nema dostatan razlog svog postojanja i da čovjek u njemu kao ograničeno, materijalno i konačno biće transcendenciju jednostavno treba. Dekadologija pokušava ponovno uspostaviti duhovno središte i ponuditi suvremenom čovjeku „ispravno“ transcendiranje koje će ga ocjeloviti te istisnuti „kriva“ transcendiranja koja nudi sveprisutni materijalizam XXI. stoljeća. U sliko-objektima Dekadologije vizualizirana transcendencija između Apsolutnog, koji je Tmast jer Njegova stvarnost izmiče ljudskom objektiviranju, i konačnog, materijalnoga svijeta, koji je prikazan oprostorenim kvadratom i krugom, nadograđuje ljudsku spoznaju nadiskustvenim – daje čovjeku sveobuhvatan smisao. Vlastiti umjetničko-znanstveni doprinos snažno zrači originalnošću i omogućava nastavak istraživanja u tom području.

ABSTRACT: This dissertation is exploring the problem of visualizing the transcendental in sacral paintings through two visual elements, the dark and the material. The thesis started from the analysis of the visual experience of the material world and the dark within it. The work was methodologically developing and narrowing towards the last chapter that clearly explains the purpose and aim of the research. By uniting the traditional- church and modern-artistic characteristics, a new chapter has been opened in art. The mystical, transcendental dark and mater in paintings of the Dekadology that visualize the Biblical creation of the world and the chapel Genesis, point to the fact that the material world in itself has no reason for its existence and that the man is a limited, material and fi nal being living in it. Dekadology tries to establish a spiritual center and off er the contemporary man a “right” transcending which will make him whole and to push out the “wrong” transcending that are off ered by the materialism of the XXI. century. The visual transcendence between the Absolute, that s Dark because His reality escapes human objectifying and the fi nal, material world which is represented by the square and the circle, build on the human knowing of the supernatural- give the man an all-encompassing meaning. Its own art-scientifi c contribution strongly emanates originality and enables the continuation of research in the fi eld.

POVJERENSTVO ZA OBRANU:
izv. prof. mr. Zlatan Filipović, predsjednik Koledž za arhitekturu, umjetnost i dizajn Američko sveučilište u Sharjahu, UAE
red. prof. Anto Kajinić, član (mentor) Sveučilište u Dubrovniku red. prof. dr. sc. Antun Karaman, član Sveučilište u Dubrovniku, Sveučilište u Mostaru
izv. prof. dr. sc. Darko Tomašević, član Katolički bogoslovni fakultet, Univerzitet u Sarajevu

RAD SADRŽAVA:
239 stranica teksta
184 slike i crteža
133 navoda literature
11 slikovnih priloga

IZVADAK IZ OCJENE POVJERENSTVA

Disertacija mr. Ivane Ćavar cjelovita je, originalna i zadovoljava sve postavljene kriterije. Cilj disertacije bio je istražiti i analizirati temu intimizma Kristova uskrsnuća kroz povijest, posebice u slikarskim poetikama odabranih umjetnika XX. stoljeća, kako u svijetu, tako i u hrvatskom slikarstvu. Na taj je način razmatran vlastiti doprinos toj kršćanskoj temi. Preglednom kronološkom linijom autorica razvija tezu o kontinuiranom zanimanju umjetnika za naznačenu temu iz čega se može iščitati njezina trajna aktualnost. Iz bogatog naslijeđa i velikog interesa umjetnika može se zaključiti kako je Uskrsnuli Krist jedna od najpoznatijih i najznačajnijih kršćanskih slikarskih tema. Na ovoj tvrdnji Ivana Ćavar razvija tezu o slikarstvu kao stvaralačkom procesu čije ishodište treba tražiti u kršćanskoj tematici gdje mnogi umjetnici traže poticaj. Na tom stvaralačkom putu istražuje i slikarski postupak otvarajući nove prostore likovnom jeziku i promičući nove likovne vrijednosti.

Obrađena tema je zanimljiva i uvijek aktualna, a sama disertacija predstavlja originalan, ne samo umjetnički, nego i teorijski pristup u analizi intimizma u slikama Kristova uskrsnuća. Slikarski postupak, koncipiran na tradicijskim vrijednostima, učvršćuje tezu kako je sam medij slike i vitalan i aktualan u polivalentnom suverenom likovnom jeziku bez obzira na nastojanja njegova potiskivanja i minoriziranja. Autorica svoj slikarski prilog temelji na relevantnim likovnim vrijednostima oblikovanim bojom i linijom u čvrstoj strukturi kompozicije s prepoznatljivim autorskim obilježjima što njezin prilog ovoj velikoj temi izdvaja i po specifičnoj likovnoj poetici „intimizma“ kao vrijedan doprinos suvremenoj likovnoj umjetnosti sakralnog nadahuća. Teorijska interpretacija je utemeljena i predstavlja dodatni znanstveni prilog. Vrijedi istaknuti kako disertacija omogućuje nastavak istraživanja što je konkretno istaknuto u završnom poglavlju u smjernicama i preporukama za daljnja teorijska i umjetnička istraživanja.

Na temelju naznačenoga, disertaciju ocjenjujemo izvrsnom ocjenom.

Mr. Ivana Ćavar rođena je 22. prosinca 1973. godine na Širokom Brijegu. Osnovnu i srednju školu završila je u rodnom gradu. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirala je slikarstvo 1999. u klasi prof. Vasilija Josipa Jordana. Studijski je boravila u Francuskoj, u Parizu 1999. i na Ecole Nationale Superieure d’Arts u Lorientu 2001. godine.

Godine 2005. završila je poslijediplomski studij slikarstva Ars sacra na Akademiji likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu kod pročelnika studija prof. Vasilija Josipa Jordana čime je stekla zvanje magistrice Ars sacra.

Od 1999. do 2002. godine radila je kao mlađa asistentica na širokobriješkoj Akademiji, a od 2002. do 2008. kao asistentica. Godine 2008. postaje docenticom i u tom zvanju ostaje do 2014. kad postaje izvanrednom profesoricom. U tom statusu radi na kolegijima Mali akt II, Plastična anatomija I i II, Uvod u diplomski rad – slikarstvo I, II i III.

Izlagala je na dvadeset pet samostalnih i preko stotinu skupnih izložaba u zemlji i inozemstvu. Sudjelovala je u radu dvadeset pet umjetničkih kolonija. Izvela je nekoliko javnih radova sakralne tematike u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.

Godine 1999. dobila je pohvalnicu zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti za uspješan rad tijekom akademske 1998./99. Nagradu „Collegium Artisticum“ za crtež dobila je 2006., 2009. i 2011. godine. Na sedmom Bijenalu umjetnosti minijature Bosne i Hercegovine 2013. dobila je nagradu za grafiku. Članica je ULUBiH-a od 2005. i ULU-a En Face od 2011. godine.

Na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru od akademske 2010./11. godine započinje izradu doktorske disertacije iz područja umjetnosti, polja likovnih umjetnosti, grane slikarstva, s temom Intimizam u slikama Kristova uskrsnuća pod mentorstvom prof. Vasilija Josipa Jordana.

SAŽETAK: U disertaciji je predstavljen jedan novi pristup u analizi intimizma slike unutar teme Kristova Uskrsnuća. Istraživački rad je započeo analizom najranije pronađene slike Kristova Uskrsnuća, a zatim se rad metodološki razvijao kroz povijesna razdoblja sa svim svojim mijenama kako bi se sužavanjem stiglo do analize ove teme u slikama suvremenih umjetnika. Vrhunac i konkretizacija istraživačkog procesa ostvareni su u završnom poglavlju, kao i u recentnom slikarskom opusu što predstavlja originalni teorijski i slikarski doprinos unutar ove likovne teme. Predstavljanjem elementa intimizma u slici odabranih hrvatskih slikara nastojala se pronaći bliskost i povezanost s elementima intimizma unutar vlastitog recentnog opusa. Kontinuiranim građenjem slike, tražeći onaj kolorit koji odgovara vlastitom raspoloženju, nastaje kompozicija jednostavne strukture, lišene narativnog i opisnog. Sve te kompozicije bogatih kolorističkih nijansi, tihih prijelaza boje, odaju unutarnji, intimni impuls vlastitog zvuka boj. Prostor slike je ispunjen likovima ljudskog tijela, grupiranih ili postavljenih izdvojeno, koji samo svojom jednostavnošću silhuete, prozračnom i uspravnom odaju stremljenje prema onim neuhvatljivim, nebeskim kvalitetama. Na nastalim intimističkim atmosferama vlastite slike, s minimalnim materijalnim elementima, boje i crteža, nastoji se izraziti uvijek novi početak unutarnjeg vlastitog svijeta duhovne i likovne vrijednosti, tražeći suštinu unutarnje, vlastite istine. Dobiveni zaključci i potpuni umjetnički doprinos unatoč studioznoj naravi procesa ne moraju se globalno prihvatiti ali mogu biti prepoznati u budućnosti. Autentičnošću vlastitog života i duboko proživljenom temom, realiziran je vlastiti ciklus slika Kristova uskrsnuća, s intimističkim vrednotama likovnog izričaja. Vlastiti doprinos očituje se u teorijskom i praktičnom dijelu disertacije i kroz istraživački put intimizma unutar slike Kristova uskrsnuća kao i s konačnom analizom predstavlja jedinstvenu cjelinu koja može biti polazište za jedno novo istraživanje.

ABSTRACT: Dissertation represents a new approach in the analysis of the painting intimism within the topic Resurrection of Christ. The research started with the analysis of the earliest found painting representing Resurrection of Christ, and then the thesis was being developed through historical periods with all their changes. By narrowing down we came to the analysis of this topic in the paintings of modern artists. Culmination and concretization of the research process were realized in the final chapter, as well as in the recent painting opus what represents the original theoretical and painting contribution within this artistic topic. Representing the elements of intimism in the paintings of the selected Croatian painters we wanted to find closeness and connection with the elements of intimism within our own recent opus. By continuous making of painting, searching for a colorism which is suitable for our own mood, the composition with the basic structure was made and at the same time it was devoid of narrative and descriptive. All those compositions with rich color hues, quiet gradients, show an internal, intimate impulse of the color sound. The painting area is filled with human body figures, grouped or set apart, who reveal striving for the elusive, celestial qualities with silhouette simplicity, clarity and uprightness. On the basis of created intimism atmospheres, with minimal material elements, color and drawing we wanted to express the continuous new beginning of the own internal world of spiritual and artistic values, searching for the essence of the own, internal truth. The conclusions and full artistic contribution do not have to be globally accepted despite the studious nature of the process, but they can be recognized in the future. Our own cycle of paintings representing Resurrection of Christ was realized by the authenticity of our own life, deeply experienced topic and with intimism values of the artistic expression. The contribution is demonstrated in theoretical and practical part of the dissertation, through the research of intimism within the painting Resurrection of Christ, as well as in the final analysis which represents a unique whole that can be the foundation for a new research.

POVJERENSTVO ZA OBRANU DISERTACIJE
prof. Stjepan Skoko, predsjednik Akademija likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru
prof. Antun Boris Švaljek, član Akademija likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru
doc. dr. sc. Željko Tolić, član Katolički bogoslovni fakultet u Splitu
doc. dr. art. Silva Radić, članica Akademija likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru

MENTOR: prof. Vasilije Josip Jordan Akademija likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu

DISERTACIJA SADRŽI
170 stranica teksta
92 slike i crteža
106 navoda literature
15 slikovnih priloga
135 slika malog formata u prilogu

IZVADAK IZ OCJENE POVJERENSTVA

Početni cilj disertacije mr. Svetislava Cvetkovića bio je pojasniti najraniju povezanost umjetnosti i egzistencije te njihov međusobni odnos kroz povijest. Razvoj prapovijesnih likovnih izričaja s naglaskom na egzistencijalizam i ekspresiju postaje podlogom za analizu i objašnjenje njihova kasnijeg suodnosa u filozofiji i književnosti XIX. i XX. stoljeća. Istaknuti su misaoni temelji za pojavu egzistencijalizma u slikarstvu kao osnove za realiziranje krajnjeg cilja koji je postignut kroz teorijski i slikarski dio disertacije. Na originalnost umjetničkog i teorijskog pristupa utjecala su vlastita egzistencijalistička promišljanja realizirana kroz recentni ciklus slika kao suvremeni stvaralački i kreativni događaj. Stvaralački su procesi pronašli uporište u osobnim motivima i pogledima na svijet u kojima suvremeni čovjek egzistira. Izražajna je njihova kompleksnost i višeslojnost, a time i mogućnost nastavka istraživanja unutar zadane teme. Egzistencijalizam kao univerzalni i kontinuirani pojam ljudskog trajanja i postojanja predstavlja neiscrpan izvor za različite likovne pristupe i interpretacije. Riječ je o zanimljivoj i uvijek aktualnoj temi koja je predstavljena na jedinstven i originalan način, ne samo umjetnički, nego i teorijski. Kroz doktorski ciklus izražena je simbolička interpretacija unutarnje „slike“ čovjeka koja beskrajno teži uspostavljanju ravnoteže sa svijetom u kojem egzistira. U disertaciji je vlastiti doprinos prepoznatljiv i po originalnom pristupu temi, odnosno izgrađenom „interpunkcijskom sustavu znakova“ koji stavljaju naglasak na bitno u „priči o životu čovjeka“. U završnom poglavlju i u smjernicama i preporukama za daljnja teorijska i umjetnička istraživanja konkretno je naglašena aktualnost i neiscrpnost teme, kao i nastavak rada u znanstveno-teorijskom i praktičnom (slikarskom) dijelu. Time se zaokružila cjelovitost i originalnost disertacije, a s druge su strane zadovoljeni svi unaprijed postavljeni kriteriji.

Mr. Svetislav Cvetković rođen je 20. srpnja 1980. godine u Livnu, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je slikarstvo 2004. godine na Akademiji likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru u klasi prof. Ante Kajinića. Magistrirao je na istoj Akademiji 2006. godine na poslijediplomskom studiju Ars sacra kod mentora prof. Ante Kajinića i pročelnika studija prof. Josipa Vasilija Jordana. Viši je asistent na kolegijima Crtanje I i II, te Slikarstvo I i II na Akademiji likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru.

Izlagao je na devet samostalnih i preko osamdeset skupnih izložaba u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je više stručnih nagrada za crtež, slikarstvo i video, a djela mu se nalaze u fundusu Međunarodne galerije portreta u Tuzli, Franjevačkog samostana u Livnu, Franjevačke galerije na Širokom Brijegu, Galerije Majka na Humcu… Autor je djela u sakralnim objektima u Mostaru, Čitluku, Grudama i Bosanskom Grahovu. Osim slikarstvom bavi se fotografijom, a izlagao je na dvije samostalne i više skupnih izložaba fotografija. Fotografije mu se nalaze u monografiji Sveučilišta u Mostaru kao leit-motiv, odnosno nit vodilja djela. Član je Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine, a djelovao je i u Udruzi likovnih umjetnika En Face.

Izradu doktorske disertacije iz područja umjetnosti, polja likovnih umjetnosti, grane slikarstva pod naslovom Egzistencijalizam u europskom slikarstvu XX. stoljeća započinje akademske 2012./13. na Akademiji likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru pod mentorstvom prof. Josipa Alebića.

SAŽETAK: U disertaciji je predstavljen novi pristup u analizi egzistencijalnog slikarstva XX. stoljeća i razlozi koji su doveli do pojave egzistencijalizma u umjetnosti. Istraživanje je započelo analizom najranijeg čovjekova likovnog izražavanja koje je imalo egzistencijalne pobude kako bi se došlo do egzistencijalnog slikarstva XX. stoljeća. Njegovu pojavu uzrokovao je niz društveno-socijalnih, ekonomskih i političkih zbivanja koja su se radikalizirala i intenzivirala tijekom XIX. stoljeća, te prije svega zahvatila modernu filozofiju i književnost kako bi se u konačnici reflektirali i na umjetnost, a posebice slikarstvo. Egzistencijalno slikarstvo, osim egzistencijalne tematike, često odlikuju i estetika ružnoga, deformacija i destrukcija oblika, te izražavanje materijom. Poseban je osvrt dan na autore s kraja XIX. i početka XX. stoljeća, te autore stasale nakon Drugoga svjetskog rata koji su najjače ispoljavali naznačene odlike. Teorijskom je analizom utvrđeno kako je egzistencijalizam vječna i univerzalna kategorija i kao takav će biti zastupljen u budućnosti čovjekova bavljenja umjetnošću, kao i kroz sva dosadašnja razdoblja uz različite individualne ili kolektivne manifestacije. Na kraju disertacije istraživački je rad potvrđen vlastitim likovnim izrazom proisteklim iz višegodišnjeg osobnog iskustva utemeljenog na odlikama egzistencijalnog slikarstva XX. stoljeća. Sažetak: U disertaciji je predstavljen novi pristup u analizi egzistencijalnog slikarstva XX. stoljeća i razlozi koji su doveli do pojave egzistencijalizma u umjetnosti. Istraživanje je započelo analizom najranijeg čovjekova likovnog izražavanja koje je imalo egzistencijalne pobude kako bi se došlo do egzistencijalnog slikarstva XX. stoljeća. Njegovu pojavu uzrokovao je niz društveno-socijalnih, ekonomskih i političkih zbivanja koja su se radikalizirala i intenzivirala tijekom XIX. stoljeća, te prije svega zahvatila modernu filozofiju i književnost kako bi se u konačnici reflektirali i na umjetnost, a posebice slikarstvo. Egzistencijalno slikarstvo, osim egzistencijalne tematike, često odlikuju i estetika ružnoga, deformacija i destrukcija oblika, te izražavanje materijom. Poseban je osvrt dan na autore s kraja XIX. i početka XX. stoljeća, te autore stasale nakon Drugoga svjetskog rata koji su najjače ispoljavali naznačene odlike. Teorijskom je analizom utvrđeno kako je egzistencijalizam vječna i univerzalna kategorija i kao takav će biti zastupljen u budućnosti čovjekova bavljenja umjetnošću, kao i kroz sva dosadašnja razdoblja uz različite individualne ili kolektivne manifestacije. Na kraju disertacije istraživački je rad potvrđen vlastitim likovnim izrazom proisteklim iz višegodišnjeg osobnog iskustva utemeljenog na odlikama egzistencijalnog slikarstva XX. stoljeća.

ABSTRACT: This doctoral dissertation presents a new approach to analysis of the 20th century existentialist painting, as well as reasons which led to it. The research-work firstly analise humans’ earliest painting expression, which had an existential motive, in order to come to the 20th century existentialist painting. This phenomenon was caused by a course of socio-social, economic and political events which became rather radical and intensified during the 20th century, spread on the modern philosophy and literature, and in the end reflected on art, in particular on painting. Besides the existential theme, existentialist painting is often characterized by the aesthetics of ugliness, deformation, destruction of shapes and a material manner of expressing.The work lays stress upon the authors from the end of the 19th and the beggining of the 20th century, and those who emerged after the World War II, because they were those in whose work all of these characteristics manifested most strongly. Through a theoretical analysis, it has been established that existentialism is an eternal and universal category, and as such, will be present in future humans’ art engagement, as it was through all previous periods in various individual and collective manifestations. At the end of the dissertation, the research-work is confirmed by several years long personal experience based on the features of the 20th century painting. Abstract: This doctoral dissertation presents a new approach to analysis of the 20th century existentialist painting, as well as reasons which led to it. The research-work firstly analise humans’ earliest painting expression, which had an existential motive, in order to come to the 20th century existentialist painting. This phenomenon was caused by a course of socio-social, economic and political events which became rather radical and intensified during the 20th century, spread on the modern philosophy and literature, and in the end reflected on art, in particular on painting. Besides the existential theme, existentialist painting is often characterized by the aesthetics of ugliness, deformation, destruction of shapes and a material manner of expressing.The work lays stress upon the authors from the end of the 19th and the beggining of the 20th century, and those who emerged after the World War II, because they were those in whose work all of these characteristics manifested most strongly. Through a theoretical analysis, it has been established that existentialism is an eternal and universal category, and as such, will be present in future humans’ art engagement, as it was through all previous periods in various individual and collective manifestations. At the end of the dissertation, the research-work is confirmed by several years long personal experience based on the features of the 20th century painting.

POVJERENSTVO ZA OBRANU DISERTACIJE
red. prof. Stjepan Skoko, predsjednik Akademija likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru
red. prof. Josip Alebić, član (mentor) Akademija likovnih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu
doc. dr. art. Silva Radić, članica Akademija likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru

DISERTACIJA SADRŽI
195 stranica teksta
92 slike i crteža
82 navoda literature
17 slikovnih priloga
32 fotografije i fotomontaže u dva priloga

IZVADAK IZ OCJENE POVJERENSTVA

Disertacija mr. Mladena Ivešića cjelovita je, originalna i zadovoljava sve postavljene kriterije. Početni cilj disertacije bio je analizirati suodnos crteža i boje te njihovo međusobno djelovanje i ovisnost u slikarstvu. Metodološkom pristupom analiziran je čovjekov nagon da se crtežom i bojom ostavi vlastiti trag. To je bila osnova za realiziranje krajnjeg cilja koji je postignut kroz teorijski dio i kroz slikarski ciklus koji se razvijao tijekom izrade disertacije. U radu sa studentima na kolegijima Crtanje i Slikanje prikupljena su potrebna saznanja kako bi se što preciznije prezentiralo znanstveno i umjetničko postignuće unutar obrađene teme. Istraženo je pitanje znanstvene povijesti umjetnosti i pitanje „interpretacije“, koje ima osobitu težinu i važnost pri stvaranju novog umjetničkog djela. U svakom je vremenu umjetnost tražila svoje putove te pronalazila načine na koje progovara o temeljnim pitanjima dok traga za smislom postojanja. U strogim, iznimno zahtjevnim disciplinama, umjetnik je ispitivao vlastitu formu i uzimao već postojeće tradicionalne vrijednosti, nadograđujući ih novim, bitnim vrijednostima. Smisao umjetnika i umjetničkog djelovanja može se okarakterizirati kao umjetnikov doprinos i ostvarenje u stvaralačkom smislu jer on želi dati vremenu u kojem živi, stvara i egzistira određen smisao, doprinos i značenje.

Obrađena je tema zanimljiva i uvijek aktualna, a disertacija predstavlja originalan umjetnički i znanstveni pristup u analizi crteža i boje, te njihova komparativnog suodnosa i značenja u slici. Osim izvornoga doprinosa u praktičnom i teorijskom dijelu, disertacija sadrži i simbolički doprinos. Završnim slikama ciklusa Metamorfoza osobnog nisu se postavila sva moguća pitanja, niti su se završila sva prezentirana propitkivanja. Tražiti mogućnosti za nova propitkivanja i traganja, te ostavljanje mogućnosti ostvarivanja novih teorijskih saznanja o obrađenoj temi, bio je cilj ovog znanstveno-umjetničkog istraživanja. Dakle, disertacija omogućuje nastavak istraživanja što je istaknuto u završnom poglavlju u smjernicama i preporukama za daljnja teorijska i umjetnička istraživanja. Na temelju naznačenoga, disertaciju ocjenjujemo izvrsnom ocjenom. Mr. Mladen Ivešić rođen je 8. srpnja 1980. godine u Galovcu (općina Maglaj). Srednju školu završio je u Žepču. Akademiju likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru sa sjedištem na Širokom Brijegu pohađao je od 1999. do 2004. godine. Diplomirao je na slikarskom odjelu u klasi prof. Ante Kajinića.

Godine 2006. završio je poslijediplomski studij Ars sacra na Akademiji likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu kod mentora prof. Ante Kajinića i pročelnika studija prof. Vasilija Josipa Jordana čime je stekao zvanje magistra Ars sacra.

Od 2006. godine radi u zvanju mlađeg asistenta, a od 2012. godine u zvanju asistenta na kolegijima Crtanje i Slikanje na Akademiji likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu.

Izlagao je na 17 samostalnih i preko 200 skupnih izložaba u zemlji i inozemstvu. Sudjelovao je na preko četrdeset kolonija. Suosnivač je Međunarodne likovne kolonije Maglaj-Novi Šeher. Autor je preko 50 javnih djela od kojih se izdvajaju: mozaik poginulim vukovarskim braniteljima na Kupreškom polju (Kupres), spomenik poginulim galovčanskim braniteljima u Galovcu (Maglaj), mozaik unutar mrtvačnice u Borčanima (Tomislavgrad), mozaik (koautorstvo) unutar kapelice u Šujici (Tomislavgrad), mozaik u Crkvi sv. Petra na Boninovu (Dubrovnik), mozaik u Crkvi sv. Jeronima u Slanom (Dubrovnik), mozaik na kapelici u Radunicama (Žepče), mozaik u Crkvi Gospe od Anđela u Guberu (Livno), podni mozaici (medaljoni) u Crkvi sv. Ilije proroka u Novom Šeheru, secco freska u Crkvi Gospe od Anđela u Guberu (Livno), secco freska u Crkvi sv. Leopolda Mandića u Čelebićima (Konjic), secco freska u Crkvi sv. Leopolda Mandića u Maglaju, secco freska u Crkvi sv. Ilije proroka u Novom Šeheru, 27 vitraja Crkvi Gospe od Anđela u Guberu (Livno), vitraj u Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije na Breškama (Tuzla), vitraj u Crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije u Solini (Tuzla), četiri vitraja u Crkvi sv. Ivana Krstitelja u Ružićima (Grude), te četiri vitraja unutar kapelice Crne Lokve (Široki Brijeg), oltarna slika i Križni put u Crkvi proroka Ilije u Doknju (Tuzla), oltarna slika te Križni put u Crkvi sv. Jeronima u Slanom (Dubrovnik), svetohranište i reljef (drvo, zid), te Križni put u Crkvi sv. Josipa Radnika na Takalama (Novi Šeher). Ilustrirao je knjigu mons. Želimiru Puljiću Rođeni iz ljubavi Kristove. Sudjelovao je u izradi Hrvatske Božićne mape 2009. u izdanju Franjevačkog instituta za kulturu mira u Splitu 2009. godine.

Na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru od akademske 2012./13. godine započinje izradu doktorske disertacije iz područja umjetnosti, polja likovnih umjetnosti, grane slikarstva, s temom Komparativni suodnos crteža i boje u slikarstvu pod mentorstvom prof. Antuna Borisa Švaljeka.

SAŽETAK: U disertaciji se pristupilo analiziranju suodnosa crteža i boje te njihovom međusobnom djelovanju i ovisnosti u slikarstvu. Započelo se s povijesnim promatranjem prvih ostvarenih tragova crteža i boje, kao i njihovim suodnosom. U uvodnom dijelu zasebno se i metodološki obradio crtež, a kasnije i boja. Daljnja analiza predstavila je njihov međusobni odnos u slici. Sama konkretizacija se odigrala u istraživačkom dijelu, koji obuhvaća desetogodišnji rad sa studentima na kolegijima Crtanje i Slikanje, a vrhunac se odvijao u vlastitoj teorijskoj analizi, odnosno u završnim slikama ciklusa Metamorfoza osobnog, koji predstavlja originalni teorijsko-praktični (slikarski) doprinos analiziranju ove teme. U odabranoj temi, umjetničko-istraživačko promatranje nije istaknuto kao isključivo, jednosmjerno njezino određenje, stoga je i ostavljena mogućnost daljnjeg promatranja i istraživanja teme u simboličkom značenju. Vlastito istraživanje pruža određene konkretne rezultate, koji čine doprinos ranijem istraživanju međusobnog promatranja crteža i boje, te njihova komparativnog suodnosa i značenja u slici. Tijekom petogodišnjeg znanstveno-umjetničkog istraživačkog rada nastao je i praktičan slikarski doprinos kojeg čini sedamnaest slikarskih rješenja, čija je zadaća (u istraživačkom pristupu i usmjerenju) unutar jednako zadanog slikarsko-tematskog i kompozicijskog problema doći do različitih rezultata. Vlastiti umjetnički doprinos, koji je nastao kroz istraživačko promatranje i djelovanje, ostavlja iza sebe potrebitu građu za buduća istraživačka djelovanja te mogućnost njihova naslanjanja na već obrađenu temu.

ABSTRACT: Analysing correlation between drawing and colour and their mutual influence and dependence in painting was approached in dissertation work. It began with historical observation of the first realized traces of drawing and colour, as well as their correlation. In the introductory part, the drawing was done separately and methodologically, and later the colour was done in the same way. Further analysis presented their mutual relationship in painting. Concretization itself ocurred in the research part that involved a ten-year work with students in the course of Drawing and Painting and the culmination took place in its own theoretical analysis or in the final paintings of the cycle Metamorphose of personality, which represented original, theoretical-practical (artistic) contribution to analysing this theme. In the selected theme, artistic-research observation is not emphasized as its absolutely one-way determination so it is given the possibility of further observation and research of theme in symbolic meaning. Own research evidences certain results which make contribution to the earlier research of mutual observation of drawing and colour and their comparative correlation and meaning in painting. During a five-year scientific-artistic research work, there was also a practical artistic contribution, which was made of seventeen artistic solutions and whose purpose (in research approach and determination) was to reach different results within equally given artistic-thematic and compositional problem. Own artistic contribution, which is developed through research observation and work, is leaving necessary material for future research activities and possibility of their leaning on the earlier analysed theme.

POVJERENSTVO ZA OBRANU DISERTACIJE
izv. prof. dr. art. Silva Radić, predsjednica Akademija likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru
red. prof. Antun Boris Švaljek, član (mentor) Akademija likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru
red. prof. Stjepan Skoko, član Akademija likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru

DISERTACIJA SADRŽI
205 stranica teksta
193 slike i crteža
143 navoda literature
17 slikovnih priloga

IZVADAK IZ OCJENE POVJERENSTVA

Doktorski rad mr. Branimira Bartulovića cjelovit je, originalan i ispunjava sve zadane kriterije. Rad je utemeljen na dostupnim povijesno-znanstvenim izvorima i na vlastitim saznanjima, šireći i stvarajući neiscrpno tematsko polje. Uz postavljene smjernice disertacija se oblikovala u dvije paralelne etape: istraživanje slikarstva Poljičke kneževine i vlastiti slikarski rad. Početni cilj disertacije bio je objediniti i analizirati djela trojice slikara iz XVII. i XVIII. stoljeća sačuvana u crkvama Poljica kako bi se u njima pronašla motivacija za vlastiti slikarski ciklus. To je ostvareno kroz saznanja, analize i objedinjenje rada slikara Otonija, Naldija i Fedrigazzija u Poljicama, te zaokruženjem vlastitog slikarskog ciklusa koji se razvijao paralelno s istraživačkim posjetima poljičkim selima i crkvama. Novonastala otkrića predstavljala su osnovu za ostvarivanje krajnjeg cilja koji je ostvaren u teorijskom i slikarskom ciklusu razvijanom tijekom izrade disertacije. Konkretizacija naznačene podloge realizirala se u petom teorijskom poglavlju, odnosno u završnim slikama ciklusa Na mojim obalama prožetih prizorima poljičkog krajolika stvarajući slikarski svijet proživljenog motiva. Ovaj ciklus predstavlja originalni vlastiti slikarski doprinos unutar odabrane teme. Obrađena je tema uvijek zanimljiva i aktualna naglašavajući simboličku povezanost suvremenog čovjeka i njegove žudnje k ponovnom osvješćivanju kao i produbljivanju spoznaja iz povijesne baštine, zavičaja njegova duha. Originalni doprinos rada je i u činjenici kako analizirano vlastito slikarstvo ima svoj istraživački put prikazan kroz proces redukcije oblika, krenuvši od složenog figurativnog do jednostavnog pročišćenog znaka. Također, boje su s vremenom doživjele redukciju. Ostale su temeljne boje asketske prirode. Samo je emocija ostala ista, nepromijenjena i u svom punom intenzitetu. Naznačenim vlastitim doprinosom kroz slobodan stvaralački izraz – znak, predstavlja se suvremena ikonografija koja u bližoj ili daljnjoj budućnosti može značiti nastavak istraživačkog procesa unutar ovog područja. Na temelju svega predstavljenog, disertaciju ocjenjujemo izvrsnom ocjenom.

Mr. Branimir Bartulović rođen je 1955. godine u Blatu na Cetini u Republici Hrvatskoj. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a srednju školu u Splitu. Na Akademiji likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru diplomirao je 2001. godine na slikarskom odjelu u klasi profesora Ante Kajinića. Na istoj je akademiji 2005. godine završio poslijediplomski studij Ars sacra, te stekao zvanje magistra Ars sacra. Radi kao izvanredni profesor na kolegijima iz područja umjetnosti, polje likovnih umjetnosti, grana slikarstvo. Na preddiplomskom studiju vodi kolegije Mali akt I, Mali akt II, Slikarstvo III i Slikarstvo IV, a na diplomskom studiju Uvod u diplomski rad I – slikarstvo, Uvod u diplomski rad II – slikarstvo i Uvod u diplomski rad III – slikarstvo. Također, od 2011. godine na Akademiji likovnih umjetnosti obnaša funkciju prodekana.

Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložaba. U Zagrebu, 2005. godine objavljena mu je monografija zaokruženih ciklusa, autora profesora Stanka Špoljarića. Objavljene su mu tri zbirke pjesama: Kristali duše, 1995., Suze kiša, 1996. i Kuća na poli, 2006. godine. Autor je više javnih radova sakralne tematike u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. U neprekinutom procesu stvaranja, duže od dvadeset godina, nastaje slikarski ciklus Na mojim obalama u kojemu je izražajno traganje za slikarskom poetikom juga.

Na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru započinje izradu doktorske disertacije iz područja umjetnosti, polja likovnih umjetnosti, grane slikarstva, s temom Sakralno slikarstvo Poljičke kneževine u XVII. i XVIII. stoljeću pod mentorstvom prof. Antuna Borisa Švaljeka.

SAŽETAK: Sakralna likovna djela u crkvama povijesne Poljičke kneževine imala su dvojaku edukativnu zadaću. Prva zadaća bila je približavanje vjere puku kroz informacije koje su ta djela nosila. Druga i dugoročnija zadaća bila je stvaranje odnosa prema likovnoj estetici kroz ponuđenu sakralnu umjetnost. Poljička kneževina zajednica je isključivo sela, katuna, smještenih između rijeke Cetine i Jadranskog mora na jugu i planine Mosor na sjeveru. Nastajala je u dugom procesu kroz stoljeća i održala neovisnost do 1807. godine. U poljičkoj društvenoj zajednici Crkva je bila jedini nositelj pismenosti i umjetnosti. Slike su u poljičke crkve stigle preko darovatelja. Likovni majstori talijanskog porijekla Matej Otoni, Giovanni Francesco Fedrigazzi i Filippo Naldi radili su slike za poljičke crkve u XVII. i XVIII. stoljeću. Pri analizi ovih slika treba uvažavati njihovu vezanost za mjesto i vrijeme nastanka. Svako izdvajanje iz cjeline dovelo bi te slike pred nepovoljan sud kritike. Bilo je potrebno sve majstore i njihove radove objediniti i analizirati u okviru prostora za koji su nastale i u kojem se i danas nalaze. U poljičkim crkvama ostaje još neistraženih likovnih djela. Poznata djela, kao i ona koja su još nedovoljno istražena, snažan su poticaj u likovnom radu. Kao sažetak poljičkih motiva nastale su slike u ciklusu Na mojim obalama Poljica predstavljene u disertaciji. Vlastito slikarstvo ima svoj istraživački put koji se prikazuje kroz proces redukcije od pejzaža do znaka. Kao slobodan stvaralački izraz, znak predstavlja suvremenu ikonografiju koja u budućnosti omogućuje nastavak istraživačkog rada u ovom području.

ABSTRACT: Religious paintings in the churches of the historic Poljica Duchy played a dual educational role. Their first task was to bring the religion closer to the common people through the information the paintings carried. The second, long-term task was to create a relationship to aesthetics in painting through the religious art offered. The Poljica Duchy was a community of villages, katuns, only, located between the river Cetina and the Adriatic Sea to the south, and the Mosor mountain to the north. It developed over several centuries and remained independent until 1807. In the Poljica society, the Church was the only source of literacy and art. Paintings arrived to the churches of Poljica through donors. Italian masters Matej Otoni, Giovanni Francesco Fedrigazzi and Filippo Naldi made paintings for the churches of Poljica in 17th and 18th century. Analyses of these painting should take into account their connection to the place and time of their creation. Any singling out from the whole would result in negative reviews of the individual paintings. All the masters and their works need to be grouped and analysed within the location for which the works were made and where they remained until the present day. The churches of Poljica still hold paintings that have not been explored. Well-known works, as well as those insufficiently explored, are a strong encouragement when painting. Paintings in the series titled Poljica on my shores, presented in the thesis, resulted from the summary of the Poljica motifs. Own painting has its exploration path presented through reduction of a landscape all the way to a sign. As a free creative expression, a sign represents contemporary iconography that in the future enables continuation of exploration in this area.

POVJERENSTVO ZA OBRANU DISERTACIJE
doc. dr. art. Svetislav Cvetković, predsjednik Akademija likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru
red. prof. Antun Boris Švaljek, član (mentor) Akademija likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru
izv. prof. Ivana Ćavar, članica Akademija likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru

DISERTACIJA SADRŽI
107 stranica teksta
49 slika i crteža
77 navoda literature
24 slikovna priloga

IZVADAK IZ OCJENE POVJERENSTVA

Cilj disertacije pristupnice Patricije Marić bio je predstaviti renesansu kao dominantan stil XV. i XVI. stoljeća u Europi, obraditi njezinu ulogu na području Dubrovačke Republike, istaknuti pojedinačna slikarska djelovanja u njezinu duhu i doći do vlastita doprinosa kroz utjecaj renesanse na suvremeni izričaj. On je postignut kroz teorijski dio i slikarski ciklus koji se razvijao tijekom izrade disertacije. Analiza ranorenesansnoga slikarstva, koja modeliranim likovima daje ljudsku prisnost, a radnju smješta u realan krajolik ili u arhitektonske okvire, također omogućuje slikarima realističan prikaz dubine i stvaranje iluzije prostora uz prisustvo psihološkog izraza. Biblijske se teme smještaju u suvremene interijere, a likovi su portreti njihovih suvremenika. Napredovanjem empirijskih znanosti i neograničenoga vjerovanja u materijalni napredak, kao rješenje ljudskih problema, znanost se sve više stavlja u prvi plan, a religija se zapostavlja, pri čemu se pojedina područja u potpunosti oslobađaju crkvenoga utjecaja, što se odrazilo i na umjetnost. Međutim, trajna potreba za onostranim, transcedentnim, neposrednim religioznim doživljajem ostaje iskonskom težnjom i potrebom suvremenoga čovjeka, posebice umjetnika koji na takav način pronalazi izraz onoga iskonskog. Osim izvornoga doprinosa u praktičnom i teorijskom dijelu, realiziran je i vlastiti, simbolični doprinos ovoj temi. Unutarnji poticaj za novim traganjima ponovno aktualizira religijska propitivanja i interes umjetnika za skriveno. Tradicionalno i konvencionalno ruho dobiva formu nove religioznosti koja traži osobno religijsko iskustvo. Odnos umjetnika postaje krajnje subjektivan, a takva umjetnost ne mora nužno predstavljati vjeru, ni tradiciju kršćanske zajednice, nego artikulira umjetnikov subjektivni doživljaj. Predstavljanjem djela umjetnika renesansnoga sakralnog slikarstva nastojala se pronaći bliskost i povezanost renesansnih elemenata unutar vlastitoga recentnog opusa. Prikazan je likovni izraz temeljen na neposrednoj semantici boja i odnosa. U intimnoj potrazi i čežnji za Istinom prisutan je pokušaj da se vlastitim izrazom pronikne u Tajnu i usmjere misli promatrača prema Božanskoj stvarnosti. Promatrajući likovnost kao način govora o Bogu posebna se pozornost posvetila mogućnosti uklapanja vlastita opusa u renesansne sakralne prostore. Krajnji je cilj disertacije postignut i oplemenjen vlastitim doprinosom koji se ogleda u teorijskom i praktičnom likovnom djelu, čime se omogućuje daljnji nastavak istraživačkoga procesa u nekom budućem znanstveno-umjetničkom istraživačkom radu na ovom području.

Patricia Marić rođena je 27. studenoga 1986. godine u Dubrovniku. Osnovnu i srednju Umjetničku školu Luke Sorkočevića završila je u rodnom gradu. Akademiju likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru sa sjedištem na Širokom Brijegu pohađala je od 2006. do 2011. godine. Diplomirala je na slikarskom odjelu u klasi prof. Ante Kajinića. Sudjelovala je na nekoliko skupnih izložaba. Na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru 2011. godine upisuje poslijediplomski doktorski studij Ars sacra, te krajem 2013. započinje izradu doktorske disertacije iz područja umjetnosti, polja likovnih umjetnosti, grane slikarstva s temom Uređenje renesansnih sakralnih prostora u XV. i XVI. stoljeću na području Dubrovačke Republike pod mentorstvom red. prof. Antuna Borisa Švaljeka i komentorstvom izv. prof. dr. art. Silve Radić.

SAŽETAK: U disertaciji je predstavljen jedan novi pristup u analizi uređenja renesansnih sakralnih prostora u XV. i XVI. stoljeću na području Dubrovačke Republike. Istraživački je rad započeo povijesnom analizom renesanse, te se metodološki razvijao i sužavao prema prostoru Dubrovnika, a zatim se usmjerio na sakralno slikarstvo. Vrhunac i konkretizacija istraživačkog procesa ostvareni su u završnom teorijskom poglavlju, odnosno u slikama ciklusa, što je predstavljao originalan teorijski i slikarski doprinos u analiziranoj temi. Predstavljanjem renesansnih elemenata u slici dubrovačkih slikara, nastojala se pronaći povezanost s elementima renesanse unutar vlastita opusa. Kontinuiranim građenjem slike usklađenih kolorističkih nijansi nastaje kompozicija vunaste strukture, mekih, titravih prijelaza boje, odajući unutarnji doživljaj. Prostor slike ispunjen je likovima sakralne i mitološke tematike nastalih intimističkim atmosferama vlastita doživljaja, a figurativne scene raznovrsnih ikonoloških ishodišta pulsiraju svjetlom ostvarenim u suglasju s formom. Likovi svetaca i razigranih sirena međusobno koegzistiraju, ne remeteći sklad onostranog i transcedentalnog, potičući slobodu promišljanja. Potpuni umjetnički doprinos, kao i dobiveni zaključci, unatoč studioznoj naravi procesa ne moraju se globalno prihvatiti, ali mogu biti prepoznati u budućnosti. Vlastiti doprinos očituje se u teorijskom i praktičnom dijelu disertacije kroz istraživački put i s konačnom analizom predstavlja jedinstvenu cjelinu koja može biti novim polazištem za daljnja istraživanja.

ABSTRACT: The dissertation work presents a new approach to the analysis of arrangement of Renaissance sacral spaces in 15th and 16th century on the territory of the Republic of Dubrovnik. Research work began with the historical analysis of the Renaissance, and methodologically developed and narrowed towards the space of Dubrovnik, and then focused on sacral painting. The culmination and concretization of the research process were realized in the final theoretical chapter, i.e. in the pictures of the cycle, which represented the original theoretical and pictorial contribution in the analyzed topic. By presenting Renaissance elements in the painting of Dubrovnik painters, the connection was sought with the elements of Renaissance within own work opus. Continuous construction of images of aligned colour shades creates a composition of woolly structure, soft, translucent colour transition, revealing the inner experience. The space of the image is filled with the characters of sacral and mythological themes, created by the intimate atmosphere of the own experience, and the figurative scenes of various iconological origins pulsate with light generated in accordance with the form. The images of saints and playful mermaids mutually coexist, not disturbing the harmony of the otherwordly and transcendental, encouraging freedom of reflection. A complete artistic contributions as well as resulting conclusions, despite the studious nature of the process, need not be accepted globally, but can be recognized in the future. Own contribution is manifested in the theoretical and practical part of the dissertation and through the research path and with the final analysis it represents a unique whole that can be the starting point for a new research.

POVJERENSTVO ZA OBRANU DISERTACIJE
doc. dr. art. Svetislav Cvetković, predsjednik Akademija likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru
red. prof. Antun Boris Švaljek, član (mentor) Akademija likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru
izv. prof. Silva Radić, članica (komentorica), Akademija likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru

DISERTACIJA SADRŽI
167 stranica teksta
81 sliku
146 navoda literature
20 slikovnih priloga

IZVADAK IZ OCJENE POVJERENSTVA

Cilj disertacije bio je odrediti ulogu suvremenog slikarstva u službi sakralnog bogoslužnog prostora na temelju analize sakralnog prostora, kao i sakralnog slikarstva kroz povijest. To predstavlja sukus (bit) realizacije cilja, izraženog kroz vlastiti doprinos suvremenim slikarskim ostvarenjem unutar konkretnog sakralnog bogoslužnog prostora. Vlastiti doprinos podastire originalnu definiciju suvremenog slikarstva i njegove korespondencije sa sakralnim prostorom kroz praktične slikarske radove i rješenja iznjedrena dugogodišnjim aktivnim radom. Time se prezentira jedinstvenost i posebnost u rješavanju zadanog, a opet drukčijeg poimanja istog sadržaja. Obrađena je tema zanimljiva i aktualna jer, osim originalnog umjetničkog pristupa, ona pridonosi i originalnom znanstvnom pristupu. Isprepleteni teorijski i praktični dio disertacije čine originalni vlastiti doprinos razvoju teme suvremenog slikarstva i slikarstva općenito, ali i njegova utjecaja na sakralne prostore. Iza nastalog istraživačkog promatranja i djelovanja ostaje realizirana tema u sakralnom prostoru, koja će biti iskoristiva za eventualna buduća istraživačka usmjerenja i njihovo naslanjanje na ovu temu. Ovime su postignuti osnovni ciljevi doktorske disertacije: usvajanje analiziranog na temelju prethodno istraženih, ostvarenih i potvrđenih rezultata; prikazivanje utjecaja uvriježenih kanona kroz analizu suvremenog slikarstva; implementacija vlastitog doprinosa i njegova korespondencija sa sakralnim prostorom. Treba naglasiti kako se odabrana tema i njezino znanstveno-istraživačko promatranje ne doživljava kao isključivo i jednosmjerno određenje, nego je ostavljena mogućnost daljnjeg promatranja i istraživanja njezina simboličkog značenja. Osim izvornoga doprinosa u praktičnom i teorijskom dijelu realiziran je i vlastiti, simbolični doprinos ovoj temi. Unutarnji poticaj za novim traganjima ponovno aktualizira religijska propitivanja i interes umjetnika za skriveno. Tradicionalno i konvencionalno ruho dobiva formu nove religioznosti, koja traži osobno religiozno iskustvo. Odnos umjetnika postaje krajnje subjektivan, a takva umjetnost ne mora nužno predstavljati vjeru, ni tradiciju kršćanske zajednice, nego artikulira umjetnikov subjektivni doživljaj. Krajnji cilj disertacije je postignut i oplemenjen vlastitim doprinosom koji se očitovao u teorijskom i praktičnom likovnom djelu rada, čime se omogućava daljni nastavak istraživačkog procesa u nekom budućem znanstvenoumjetničkom istraživačkom radu na ovom području.

Mr. Marijana Pažin-Ivešić rođena je 17. kolovoza 1981. godine u Mostaru, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Diplomirala je slikarstvo 2005. godine na Akademiji likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru u klasi prof. Ante Kajinića. Magistrirala je na istoj Akademiji 2007. godine na poslijediplomskom studiju Ars sacra kod mentora prof. Ante Kajinića i pročelnika studija prof. Josipa Vasilija Jordana čime je stekla zvanje magistrice Ars Sacra. Dobitnica je Rektorove nagrade Sveučilišta u Mostaru u akademskoj 2002./2003. godini. Od 2008. godine radi kao likovni pedagog i profesor likovne umjetnosti. Od 2018. do 2020. godine radila je u svojstvu savjetnice, vanjske suradnice, za likovnu kulturu i likovnu umjetnost u Zavodu za odgoj i obrazovanje Županije Zapadnohercegovačke u Širokom Brijegu. Trenutno radi u Gimnaziji fra Dominika Mandića u Širokom Brijegu u svojstvu voditeljice smjene. Predsjednica je Hrvatskog kulturnog društva Napredak, podružnica Široki Brijeg. Izlagala je na četrnaest samostalnih i oko stotinu skupnih izložaba u zemlji i inozemstvu. Sudjelovala je na preko dvadeset likovnih kolonija. Godine 2010. bila je predstavnica BiH na Bijenalu mladih Europe i Mediterana u Solunu u Grčkoj. Autorica je više javnih djela u sakralnim i profanim prostorima u zemlji i inozemstvu. Doktorski studij upisuje u akademskoj 2016./2017. godini na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru. Godine 2021. započinje izradu doktorske disertacije iz područja umjetnosti, polja likovnih umjetnosti, grane slikarstva, s temom Suvremeno slikarstvo u korespondenciji sa sakralnim prostorom pod mentorstvom izv. prof. dr. art. Silve Radić.

SAŽETAK: Na samom početku izrade doktorske disertacije, istraživački rad krenuo je od proučavanja prapočetaka umjetničkog stvaranja, upoznajući povijesni kontinuitet prožimanja umjetnosti sa sakralnim prostorom. Rad se dalje razvijao metodološkim pristupom – sažimanjem materije po „načelu lijevka“ prema slikarstvu unutar sakralnog prostora, sve dok se na koncu nije stiglo do suvremenog sakralnog slikarstva u korespondenciji sa sakralnim prostorom unutar vlastitog teorijskog i slikarskog doprinosa zadanoj temi. Na temelju prethodnih analiza (najprije proširenih, a zatim konkretiziranih i usmjerenih k suvremenoj sakralnoj umjetnosti unutar suvremenog sakralnog prostora) izveden je i predstavljen osobni doprinos suvremenom sakralnom slikarstvu, koje korespondira sa sakralnim prostorom. Usporedo s procesom izrade disertacije (koji se odvijao tijekom prethodnih pet godina) prikupljala se stanovita građa uz dozrijevanje nužnih saznanja kako bi se što preciznije uobličilo znanstveno, umjetničko i istraživačko postignuće u jasno zaokruženu cjelinu. Priprava teorijske i vizualne podloge za sve što je bilo predmetom višegodišnjeg propitkivanja i analiziranja urodila je plodom – uzbudljivim, nadogradivim i otvorenim za mogućnost daljnjeg istraživanja unutar obrađene teme.

ABSTRACT: In the beginning of making doctoral dissertation, research work started from studying pre-beginning of art making, introducing historal continuity of permeation art with sacral space. Work was made with methodological approach – summarizing matter, according to the “principle of funnel” toward painting within sacral space, until it was accomplished with contemporary sacral painting in correspondence with sacral space within proper theoretical and painting contribution to the given topic in the end. According to the last analysis (first extended and then concrete and directed toward contemporary sacral art within contemporary sacral space) proper contribution to contemporary sacral painting which correspondences with sacral space was performed and introduced. In line with the process of making dissertation (which took place during last five years), certain material has been collecting with growing necessary cognitions, in order to form precisely scientific, artistic and research achievement in clear encircled unit. Preparation of theoretical and visual base for everything which was called subject of multiannual questioning and analyzing, brought good results – exciting, upgraded and open for opportunity of further research within elaborated topic.

POVJERENSTVO ZA OBRANU DISERTACIJE
red. prof. dr. art. Ivana Ćavar, predsjednica Akademija likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru
izv. prof. dr. art. Silva Radić, članica (mentorica) Akademija likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru
doc. dr. art. Iris Lobaš Kukavičić, članica Sveučilište u Dubrovniku

DISERTACIJA SADRŽI
239 stranica teksta
185 slika
179 navoda literature
22 slikovna priloga

IZVADAK IZ OCJENE POVJERENSTVA

Cilj disertacije mr. Vesne Sušac zasnovan je na analitičkom promatranju razvoja
profanog u svjetlo sakralnog kroz različita povijesna razdoblja i stilove u arhitekturi drevnih
„vrata sunca”, te vrsta megalita od kojih su građena, do najstarijih portala hramova velikih
starih civilizacija. To je bila osnova za razrađivanje teme na primjerima reljefne obrade
kršćanskih portala kao mjesta prijelaza iz profanog u svjetlo sakralnog kroz različita
povijesna razdoblja i stilove u arhitekturi. Cilj je također prikazati i potvrditi uzajamnu
povezanost religije i umjetnosti od najranijih početaka ljudskog nastojanja spoznaje
uzvišenog vrhovnog bića ili božanstva, kao i nastojanja gradnje Božje kuće u različitim
religijama svijeta. Naglasak je na ulaznim vratima Božje kuće, na mjestu prijelaza iz profanog
u sakralno, mjestu koje čovjeka uvodi u transcendentalne svjetlosne prostore, u kraljevstvo
nebesko ili u kršćanstvu u mjesto koje ga ispunjava Kristovom prisutnošću.
Obrađena je tema aktualna i originalna u umjetničkom kiparskom pristupu, a i uvelike
ona pridonosi i originalnom znanstvnom pristupu. Suodnos teorijskog i praktičnog dijela
disertacije čini originalni vlastiti doprinos razvoju teme u suvremenom kiparstvu i kiparstvu
općenito u realizaciji vratnica kao sastavnog dijela sakralne arhitekture, ali i mogućeg
osamostaljivanja istih kao javne skulpture u eksterijeru. Takvim istraživačkim pristupom
realiziranja teme u mogućem sakralnom prostoru ili u eksterijeru biti će iskoristiva za
eventualna buduća istraživanja i njihovo naslanjanje na ovu temu.
Odabrana tema i njezino znanstveno-istraživačko promatranje se ne doživljava kao
isključivo i jednosmjerno određenje, nego je ostavljena mogućnost daljnjeg promatranja i
istraživanja njezina simboličkog značenja.
Osim izvornoga doprinosa u praktičnom i teorijskom dijelu realiziran je i vlastiti,
simbolični doprinos ovoj temi. Religijska propitivanja i interes umjetnika za simboličku
transformaciju iz profanog u sakralno implementirani su i u vlastitom praktičnom dijelu.
Vlastiti se likovni izričaj oblikovao u minimalističkom pristupu, utemeljen na vlastitoj likovnoj
poetici u izradi reljefa s jednim novim usmjerenjem prema geometrijskoj apstrakciji i
jednostavnim simboličkim znakovima. Nastao je kao intiman „zapis“ u aluminijskim plohama
stilizirane figuracije.
Krajnji cilj disertacije je postignut vlastitim doprinosom koji se očitovao u teorijskom i
praktičnom likovnom dijelu rada, čime se omogućava daljni nastavak istraživačkog procesa u
nekom budućem znanstveno-umjetničkom istraživačkom radu na ovom području.